overthinker





14951


03.05.2017.

23:11

Ne znam zašto,ne znam kako ali sam se sjetila jedne večeri. Možda sam vam i pričala ali ko će znati sad. Večer gdje sam toliko htjela da ga vidim i baš kad sam prilazila tom 'kafiću' nada da ću ga vidjeti se ugasila.. Ali podignula sam glavu kad on,tu je. Srce je zalupalo kao ludo,nisam znala šta radim pa sam naravno uradila glupost kao ja ću biti ta 'odvratna' hah malo sutra koga mi zajebavamo .. I kad sam mu govorila da me pusti,jedino što sam ustvari htjela je da me nikad ne pusti i da me zagrli samo jače.
Prisjećajući se te večeri,sjetih se i našeg prvog izlaska. Prilazi mi osmijeh od uha do uha,oči se cakle,onako sav mokar (padala je dobraaa kiša) ali i dalje nasmijan..
Idući dalje,sjetim se i noći kad smo sjedili na klupi vani smrzavali se,odvojeni jer smo se svađali. No samo je zagrljaj bio dovoljan da uguši svu tu negativnost i hladnoću.
Noći koju smo proveli samo u šetnji. Bila je to još jedna savršena noć.
Pa 'kopajući' dalje ,kad me odveo na krov jedne građevine ,jer tu se vide zvijezde jako dobro.
Kada je oko 2-3 navečer došao ispred kuće po kao raffaello..

Samo sjećanja naviru,lijepa dakako. Ima i onih ne tako lijepih ali ne bih da ih se prisjećam,jer zašto dozivati nešto loše kad možemo uživati u dobrom? Definitivno ćemo stvarati još mnogo lijepih,zajedničkih trenutaka.
Nekad je teško,čini se barem teško iskombinovati to sve,ali sa pravom osobom se može.
Ne sumnjajte,ne odustajte!

21.04.2017.

and it all comes back ..

Eh..
Rečenice započinjemo sa "eh" kad imamo puno za reći ali ne znamo kako tačno sve svoje emocije,misli iznijeti.
Da pokušam,nakon dugo, barem djelić.

Gledam u ove 3 rečenice i ne znam kako dalje da krenem,šta da Vam kažem .. Na pameti samo obaveze,obaveze,obaveze.
No pored te mračne tačke postoji jedna jako svijetla. On,naravno.
Ide nam,ide. U nedjelju će biti već pola godine. Čovječe kako vrijeme brzo leti. Vrijeme da se kako može zaustaviti kad smo zajedno,eh..
Gledala sam svoje starije postove i onda se sjetim svih stvari koje smo zajedno prošli. Od onih loših do savršenih trenutaka. Nisam vjerovala da će postojati ona osoba koja je u mislima 24/7,koju jedva čekam da vidim,osjetim i da će postojati osoba kraj koje ja ustvari mogu biti ja.
Mogu da Vam ispričam milion malih stvarčica šta se sve izdešavalo ,ali neka one ipak ostanu sa mnom.


.. just to one person.


Stariji postovi